Zaštita potrošača

POTROSAC.ME je osnovan radi jačanja zaštite potrošača kao važnog segmenta ekonomske politike Crne Gore, obezbjeđujući da potrošači na teritoriji Crne Gore ostvaruju ista prava koja su zagarantovana potrošačima u Evropskoj uniji.

Pravni okvir

U cilju zaštite potrošača, doneseni su zakoni kojima se obezbjeđuje pravo na bezbjednost života, zdravlje i ekonomska prava potrošača, u prometu roba i usluga prema potrošačima. Takođe, postoji kontinuirano usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa evropskim čijom implementacijom će se crnogorskim potrošačima obezbijediti ista prava kao i građanima EU.

Zakon o zaštiti potrošača sistemski reguliše oblast zaštite potrošača i istim su utvrđena osnovna prava potrošača, a posebna prava potrošača u pojedinim oblastima predmet su odredbi sektorskih zakona, kao npr.:

  1. Zakon o turizmu i ugostiteljstvu
  2. Zakon o unutrašnjoj trgovini
  3. Zakon o zanatstvu
  4. Zakon o ljekovima
  5. Zakon o elektronskoj trgovini
  6. Zakon o energetici
  7. Zakon o elektronskim komunikacijama
  8. Zakon o poštanskim uslugama
  9. Zakon o elektronskim medijima
  10. Zakon o komunalnim djelatnostima
  11. Zakon o potrošačkim kreditima
  12. Zakon o kreditnim institucijama
  13. Zakon o finansijskom lizingu, faktoringu, otkupu potraživanja, mikrokreditiranju i kreditno-garantnim poslovima
  14. Zakon o platnom prometu
  15. Zakon o zaštiti potrošača – korisnika finansijskih usluga
  16. Zakon o osiguranju
  17. Zakon o tržištu kapitala
  18. Zakon o vazdušnom saobraćaju
  19. Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju
  20. Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju
  21. Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju
  22. Zakon o željeznici
  23. Zakon o ugovornim odnosima u željezničkom saobraćaju
  24. Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe
  25. Zakon o pravima putnika u pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi
  26. Zakon o skijalištima
  27. Zakon o raftingu
  28. Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju
  29. Zakon o jahtama
  30. Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usaglašenosti
  31. Zakon o opštoj bezbjednosti proizvoda
  32. Zakon o metrologiji
  33. Zakon o kontroli predmeta od dragocjenih metala
  34. Zakon o zdravstvenoj zaštiti
  35. Zakon o pravima pacijenata
  36. Zakon o medicinskim sredstvima
  37. Zakon o bezbjednosti hrane
  38. Zakon o građevinskim proizvodima
  39. Zakon o hemikalijama
  40. Zakon o kozmetičkim proizvodima
  41. Zakon o biocidnim proizvodima
  42. Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda
  43. Zakon o nedozvoljenom oglašavanju
  44. Zakon o održavanju stambenih zgrada
  45. Zakon o sredstvima za zaštitu bilja
  46. Zakon o sredstvima za ishranu bilja
  47. Zakon o GMO
  48. Zakon o zdravstvenoj zaštiti bilja
  49. Zakon o sadnom materijalu
  50. Zakon o sjemenskom materijalu poljoprivrednog bilja
  51. Zakon o šemama kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
  52. Zakon o organskoj proizvodnji
  53. Zakon o jakim alkoholnim pićima
  54. Zakon o vinu
  55. Zakon o maslinarstvu i maslinovom ulju

kao i podzakonskih akata, kao [to su npr. Odluka o utvrđivanju liste organa nadležnih za inspekcijski nadzor nad sprovođenjem zakona koji sadrže odredbe o zaštiti potrošača, Uredba o grupama proizvoda nad kojima se vrši nadzor na tržištu, Uredba o načinu rada sistema brze razmjene informacija o proizvodima koji predstavljaju rizik i Pravilnik o sadržaju evidencije o podacima iz nadzora i evidencije o žalbama potrošača i njihovom rješavanju.

Osnovna prava potrošača

Potrošačem se u smislu Zakona o zaštiti potrošača smatra fizičko lice koje zaključuje pravni posao ili djeluje na tržištu van svoje trgovinske, poslovne, zanatske ili profesionalne djelatnosti. "Potrošači po definiciji uključuju sve nas. Oni su najveća ekonomska grupa koja utiče i na koju utiče skoro svaka javna i privatna ekonomska odluka. Ipak, oni su jedna važna grupa čija se mišljenja često ne čuju" – američki predsjednik Džon Kenedi, 15.3.1962. godina, istorijski govor održan u američkom Kongresu. U ovoj izjavi je istaknuta vizija o pravima potrošača, koju je vremenom potrošački pokret razvio u set osnovnih prava potrošača.

Osam osnovnih prava potrošača:

  1. pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumijeva dostupnost najnužnijih roba i usluga, hrane, odjeće, obuće, stambenog prostora, vode, električne energije, gasa, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene;
  2. pravo na bezbjednost podrazumijeva zaštitu od proizvoda i proizvodnih procesa opasnih i štetnih po zdravlje i bezbjednost života potrošača;
  3. pravo na informisanje podrazumijeva raspoloživost i slobodan pristup informacijama o činjenicama od značaja za pravilan izbor i zaštitu od reklamnih poruka ili oznaka proizvoda koje mogu dovesti u zabludu;
  4. pravo na slobodan izbor podrazumijeva mogućnost izbora između više proizvoda po prihvatljivijim cijenama sa garancijom kvaliteta;
  5. pravo da se čuje glas potrošača podrazumijeva zastupljenost interesa potrošača u procesu donošenja i sprovođenja politike zaštite potrošača, kao i u procesu uvođenja novih proizvoda i usluga na tržištu;
  6. pravo na obeštećenje podrazumijeva pravično obeštećenje za lažno prikazivanje karakteristika proizvoda, za robe lošeg kvaliteta i nezadovoljavajući način pružanja usluga;
  7. pravo na obrazovanje potrošača podrazumijeva sticanje osnovnih znanja za pravilan i pouzdan izbor proizvoda, upoznavanje sa osnovnim pravima potrošača i odgovornostima učesnika na tržištu i o načinima za ostvarivanje prava i pružanje pravne pomoći za zaštitu potrošača;
  8. pravo na zdravu životnu sredinu podrazumijeva pravo na život i rad u okruženju koje nije rizično po zdravlje i život potrošača.

Zaštita ekonomskih interesa

Iako principi tržišta nalažu da su ugovorne strane u osnovi ravnopravne, bez obzira na njihovu ekonomsku moć, ovaj princip ravnopravnosti ne funkcioniše uvijek. Budući da je potrošač, kao fizičko lice, “slabija” strana na tržištu, država zakonima garantuje njegova prava, kao i mogućnosti njegove zaštite. Zakon o zaštiti potrošača propisuje zaštitu ekonomskih interesa potrošača prilikom kupovine roba i usluga.

Informisanje o proizvodima

(Čl. 7 i 10)

Trgovac ne smije da nudi ili da stavi u promet robu na kojoj nije istaknuto obavještenje sa podacima o robi, u skladu sa zakonom, odštampano i napisano čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo.

Zabranjeno je uklanjanje ili mijenjanje podataka iz obavještenja o robi, kao i isticanje neistinitih podataka.

Trgovac je dužan da obavještenje o robi istakne na svakom pojedinačnom primjerku robe, a kod robe male veličine ili neprikladne za isticanje obavještenja, na zbirnom pakovanju, odnosno na mjestu prodaje.

Trgovac je dužan da robu koja je upotrebljavana, popravljana ili sa nedostatkom, odnosno robu čija su upotrebna svojstva i karakteristike na drugi način ograničeni, fizički odvoji od druge robe, a na mjestu ponude da čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo istakne oznaku da se radi o "robi sa greškom", "oštećenjem", "pred istekom roka trajanja" i slično.

Trgovac je dužan da robu koja je izložena u prodajnom objektu, a nije namijenjena prodaji, vidno označi oznakom "nije za prodaju", "uzorak", ili "eksponat".

Prodatu robu koja se nalazi u prodajnom objektu trgovac je dužan da vidno označi oznakom "prodato".

Isticanje cijena proizvoda

(Čl. 11, 12 i 13)

Trgovac je dužan da za proizvode koji se prodaju ili nude na prodaju, čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo za potrošača, istakne prodajnu cijenu i cijenu po jedinici mjere na robi, odnosno ambalaži svakog pojedinačnog proizvoda ili na mjestu gdje se roba prodaje ili nudi, kao i na robi u izlogu.

Trgovac je dužan da cijenu robe istakne na način da potrošača ne dovodi u zabludu u pogledu robe na koju se odnosi, kao i da se pridržava utvrđenih i istaknutih cijena.

Račun

(Član 19)

Trgovac je dužan da potrošaču za kupljeni proizvod izda račun. Račun mora da bude jasan, razumljiv, lako čitljiv, na crnogorskom jeziku i propisane sadržine u skladu sa zakonom.

Ako je potrošaču prilikom kupovine proizvoda odobren popust, na računu mora biti iskazana cijena za taj proizvod bez popusta, iznos popusta u procentima i iznos za plaćanje.

Trgovac je dužan da uz račun za kupljeni proizvod potrošaču vrati razliku između iznosa računa i primljenog novca u svim apoenima.

Materijal za pakovanje

(Član 22)

Trgovac je dužan da obezbijedi potrošaču odgovarajući materijal za pakovanje u skladu sa vrstom i svojstvima robe, da u neto masu robe ne uračunava težinu materijala za pakovanje, kao i da, ukoliko na zahtjev potrošača obezbijedi posebno pakovanje, potrošača prethodno obavijesti o cijeni posebnog pakovanja, s tim da cijena pakovanja ne može biti veća od prodajne cijene materijala korišćenog za pakovanje.

Kese i torbe koje služe za nošenje kupljenih proizvoda i imaju u potpunosti ili djelimično logotip, znak, slogan i/ili naziv proizvođača ili trgovca smatraju se promotivnim materijalom, te takvu ambalažu trgovac ne smije naplatiti.

Dokumentacija koja prati robu

(Član 23)

Trgovac je dužan da potrošaču uz robu preda dokumentaciju koja prati robu (uputstvo za upotrebu, uputstvo za montažu, garantni list i sl.), kao i druga dokumenta koja je obezbijedio proizvođač, u skladu sa tehničkim i drugim propisima, napisana čitko, jasno i lako razumljivo.

Prevod dokumentacije mora biti istovjetan izvornom tekstu.

Isporuka proizvoda

(Član 24)

Ako trgovac nudi isporuku proizvoda na adresu i u prostor koji odredi potrošač, a isporuka se vrši uz naknadu, dužan je da prethodno obavijesti potrošača o cijeni i načinu isporuke, u protivnom se smatra da se isporuka (prevoz, poštanski troškovi i slično) vrši bez naknade i da proizvod treba isporučiti na adresu i u prostor koji odredi potrošač.

Trgovac je dužan da, bez odlaganja, isporuči proizvod nakon plaćanja proizvoda, osim ako nije drukčije ugovoreno.

Prigovor potrošača

(Član 25)

Potrošač ima pravo da, na papiru ili nekom drugom, potrošaču dostupnom, trajnom mediju, podnese prigovor trgovcu kod koga je kupio proizvod:

  • u slučaju nesaobraznosti proizvoda ugovoru, u roku od dvije godine od dana prelaska rizika na potrošača;
  • u vezi sa datom garancijom, u roku iz garantnog lista;
  • na račun za kupljeni proizvod odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana plaćanja računa;
  • na račun za pružene javne usluge u roku od 15 dana od dana prijema računa.

Trgovac je dužan da potrošaču, bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od prijema prigovora, odgovori u pisanoj formi, na papiru ili nekom drugom, potrošaču dostupnom, trajnom mediju, sa izjašnjenjem o sadržini zahtjeva iz prigovora i predlogom za njegovo rješavanje.

Ako se o prigovoru ne rješava bez odlaganja, trgovac je dužan da potrošaču izda pisanu potvrdu o prijemu prigovora.

Vrste prodajnih pogodnosti

(Čl. 28-34)

Prodajne pogodnosti su prodaja ili nuđenje proizvoda pod povoljnijim uslovima u odnosu na redovnu ili prethodnu ponudu, i to naročito: umanjenje cijene (sniženje, rasprodaja, akcijska prodaja i promotivna prodaja), posebni uslovi prodaje, obećanje nagrade, dodatni proizvod bez naknade (prateći poklon), učešće u nagradnoj igri i druge pogodnosti, u skladu sa zakonom.

Trgovac je dužan da se pridržava utvrđenih i istaknutih uslova prodajnih pogodnosti.

Sniženje cijene proizvoda je prodaja proizvoda po umanjenoj cijeni.

Ako se proizvod prodaje ili nudi po umanjenoj cijeni, trgovac je dužan da precizno i jasno označi proizvode na koje se sniženje odnosi, kao i da čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo za potrošača istakne cijenu koja je važila prije umanjenja i umanjenu cijenu.

Posebni uslovi prodaje su prodajne pogodnosti koje trgovac odobrava naročito za:

  • pojedine grupe potrošača (imaoci potrošačke kartice, penzioneri, studenti, djeca određenog uzrasta i slično);
  • pojedine proizvode (otplata na rate, popust i slično).

Trgovac je dužan da posebne uslove prodaje čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo istakne na mjestu prodaje, odnosno ponude.

Saobraznost ugovoru

(Čl. 43-49)

Trgovac je dužan da potrošaču isporuči robu koja je saobrazna ugovoru o prodaji, odnosno koja odgovara opisu koji je dao trgovac i ima svojstva robe koju je trgovac pokazao potrošaču kao uzorak ili model, ima svojstva potrebna za naročitu upotrebu za koju je potrošač nabavlja, naročito svojstva potrebna za redovnu upotrebu te vrste robe, kao i koja po kvalitetu i funkcionisanju odgovara onome što je uobičajeno kod robe iste vrste, a što potrošač može osnovano da očekuje, s obzirom na prirodu robe i javno obećanje o posebnim svojstvima robe dato od strane trgovca.

Zakonom o zaštiti potrošača propisana je odgovornost prodavca za nesaobraznost robe koja se pojavi u roku od dvije godine od dana prelaska rizika na potrošača.

Ako se nesaobraznost pokaže u roku od šest mjeseci od dana prelaska rizika na potrošača, pretpostavlja se da je nesaobraznost postojala u trenutku prelaska rizika, osim ako je to u suprotnosti sa prirodom robe, odnosno nesaobraznosti.

Ako isporučena roba nije saobrazna ugovoru, potrošač ima pravo da zahtijeva od trgovca da se nesaobraznost otkloni bez naknade, opravkom ili zamjenom, odnosno da zahtijeva odgovarajuće umanjenje cijene ili da raskine ugovor uz povraćaj plaćenog iznosa.

Trgovac je dužan da opravku ili zamjenu izvrši u primjerenom roku, ali ne dužem od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva i bez značajnijih neugodnosti za potrošača, uzimajući u obzir prirodu robe i svrhu zbog koje je potrošač nabavio.

Ako ne može da ostvari pravo na opravku ili zamjenu, ili ako trgovac nije izvršio opravku ili zamjenu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ili ako opravka ili zamjena nije moguća bez značajnijih neugodnosti za potrošača, potrošač ima pravo da zahtijeva umanjenje cijene ili raskid ugovora uz povraćaj plaćenog iznosa.

Garancija i garantni list

(Čl. 51-53)

Ako je trgovac ili proizvođač, bez dodatne naknade, preuzeo obavezu da potrošaču vrati plaćeni iznos, izvrši zamjenu ili opravku ili na drugi način postupi s robom, ako roba ne odgovara sadržini garantne izjave ili oglasa koji se na tu robu odnosio (garancija), dužan je da to učini.

Davalac garancije je dužan da prilikom zaključenja ugovora ili predaje robe potrošaču izda garantni list u pisanoj formi, na papiru ili nekom drugom, potrošaču dostupnom, trajnom mediju sa podacima iz garantne izjave, navedenim na čitak, jasan, razumljiv i lako uočljiv način.

Trgovac je dužan da se prilikom zaključenja ugovora o prodaji robe i oglašavanju prodaje uzdrži od upotrebe izraza "garancija" i sličnih izraza sa tim značenjem, ako na osnovu ugovora o prodaji potrošač ne stiče više prava nego što ima na osnovu odredbi o saobraznosti, u skladu sa ovim zakonom.

Zaštita života i zdravlja

Bezbjednost proizvoda

U svakodnevnom životu smo okruženi različitim proizvodima, koji nam se na prvi pogled čine bezbjednim. Ali, da li je to zaista tako?

Često nijesmo ni svjesni da proizvodi koji nas svakodnevno okružuju, kao što su na primjer, igračke, mikseri, aparati za kafu, bušilice, dječji krevetići, dječja odjeća sa vezicama i drugi, mogu prouzrokovati smrt ili povrede ukoliko su loše proizvedeni. Opšte prihvaćen stav jeste da svi proizvodi moraju biti proizvedeni na takav način da ne prouzrokuju povredu i izlože opasnosti svoje korisnike. Zbog ovih razloga su države oduvijek donosile propise kojima su nastojale da zaštite svoje potrošače od rizika nebezbjednih proizvoda.

Zakonom o opštoj bezbjednosti proizvoda i Zakonom o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usaglašenosti, propisana je obaveza proizvođača i isporučilaca da plasiraju na tržište samo bezbjedne i usaglašene proizvode, a obaveza organa tržišnog nadzora je da sprovode aktivnosti i mjere sa ciljem da na tržištu budu isključivo bezbjedni-usklađeni proizvodi, u skladu sa zahtjevima i kriterijumima bezbjednosti.

Na robi mora da bude istaknuto uočljivo i jasno upozorenje o rizicima koji proizilaze iz uobičajene i nepravilne upotrebe ili upotrebe od strane određene grupe potrošača, kao i upozorenje na opasne supstance i smješe.

Upozorenje za usluge ističe se na mjestu ponude.

Isprave i oznake na proizvodima moraju biti napisane na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.

Opasni proizvodi

Igračke i drugi proizvodi namijenjeni djeci, električni uređaji, obmanjujući proizvodi (koji mogu dovesti u zabludu potrošača, a naročito djecu, ako oblikom, mirisom, bojom, izgledom, veličinom ili drugim karakteristikama podsjećaju na prehrambeni proizvod i zbog toga mogu biti upotrijebljeni, što predstavlja rizik po njihovo zdravlje i život) mogu biti uzrok povreda, gušenja i strujnih udara. Države članice Evropske unije upozoravaju na opasnost od korišćenja ovih opasnih i često jeftinih proizvoda sumnjivog porijekla.

Evropska unija ima uspostavljen sistem za nadgledanje bezbjednosti neprehrambenih proizvoda (RAPEX) koji se mogu naći na evropskom tržištu, ali i dalje postoji opasnost da nešto od kupljenih proizvoda može nanijeti fizičku ili hemijsku povredu, izazvati gušenje, davljenje ili električni šok.

Pogledajte opasne proizvode koji su pronađeni na tržištu Crne Gore (link).

RAPEX

Na jedinstvenom unutrašnjem tržištu Evropske unije funkcioniše sistem za brzu razmjenu informacija o neprehrambenim proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i bezbjednost potrošača RAPEX. Sistem omogućava da potrošači pravovremeno budu informisani o mjerama i radnjama preduzetim sa ciljem da na tržištu budu samo bezbjedni proizvodi.

Direktiva o opštoj bezbjednosti proizvoda (član 12) propisuje obavezu države članice da obavijesti Komisiju EU o prisustvu na tržištu proizvoda sa ozbiljnim rizikom i to kada su ispunjeni sljedeći uslovi za obavještavanje:

  • proizvod je namijenjen potrošačima i drugim krajnjim korisnicima,
  • proizvod podliježe mjerama koje sprječavaju, ograničavaju ili nameću posebne uslove za njegovo moguće stavljanje na tržište ili upotrebu (preventivne i restriktivne mjere),
  • proizvod predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje i bezbjednost potrošača, i
  • ozbiljan rizik ima prekogranične učinke.

Iz sistema RAPEX isključeni su proizvodi koji su obuhvaćeni posebnim i jednakim mehanizmima obavještavanja koji su uspostavljeni u EU: hrana i hrana za životinje, ljekovi, medicinski uređaji, in vitro dijagnostički medicinski uređaji i aktivni medicinski implantati.

Pogledajte opasne proizvode koji su u Evropskoj uniji prijavljeni u sistemu RAPEX (link).

Pored RAPEX-a, u cilju zaštite života i zdravlja potrošača, koriste se i sljedeći sistemi:

  • RASFF, Sistem brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (Regulativa 178/2002) i
  • ALERT, Hitno prijavljivanje zaraznih bolesti.

Nacionalni sistem za brzu razmjenu informacija o opasnim proizvodima uspostavljen je u Crnoj Gori 2011. godine.

Članovi Nacionalnog sistema za brzu razmjenu informacija o opasnim proizvodima su inspekcije Uprave za inspekcijske poslove: Tržišna inspekcija (koja je kontakt tačka sistema), Zdravstveno-sanitarna inspekcija, Inspekcija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, Metrološka inspekcija, Termoenergetska inspekcija, inspekcija Ministarstva kapitalnih investicija (Inspekcija za drumski saobraćaj) i Ministarstva unutrašnjih poslova (Direkcija za inspekcijski nadzor - Inspekcija za eksplozivne materije, zapaljive materije, tečnosti i gasove), kao i inspekcije Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (Veterinarska i Fitosanitarna inspekcija), te Uprava prihoda i carina.

Zaštitite svoja prava u 4 koraka

Zakonom garantovana potrošačka prava

PRVI KORAK

Obratite se trgovcu

Po Zakonu o zaštiti potrošača, imate pravo da podnesete prigovor trgovcu kod koga ste kupili proizvod u slučaju nesaobraznosti proizvoda ugovoru, u vezi sa datom garancijom, na račun za kupljeni proizvod i iz drugih sličnih razloga, u skladu sa zakonom, u sljedećim rokovima:

  • za nesaobraznost robe ugovoru, u roku od dvije godine od dana kada ste preuzeli robu;
  • u vezi sa datom garancijom, u roku iz garantnog lista;
  • na račun odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana plaćanja računa, a za usluge od javnog interesa (distribucija i snabdijevanje električnom energijom, gasom, toplotom i vodom i sl.), u roku od 15 dana od dana prijema računa.

Kupovina proizvoda kod trgovca može se utvrditi na osnovu računa o kupljenom proizvodu, ugovora o prodaji, garantnog lista ili na drugi odgovarajući način (izvodom iz fiskalne kase, poslovne i druge odgovarajuće dokumentacije). Prigovor se podnosi na papiru ili nekom drugom, potrošaču dostupnom, trajnom mediju.

Trgovac je dužan da Vam omogući podnošenje pisanog prigovora, kao i da Vam izda pisanu potvrdu o prijemu prigovora.

Trgovac je dužan da Vam, bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od prijema prigovora, odgovori u pisanoj formi, na papiru ili nekom drugom, Vama dostupnom, trajnom mediju, sa izjašnjenjem o sadržini zahtjeva iz prigovora i predlogom za njegovo rješavanje.

Trgovac je dužan da opravku ili zamjenu izvrši u primjerenom roku, ali ne dužem od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, u protivnom imate pravo da zahtijevate umanjenje cijene ili raskid ugovora uz povraćaj plaćenog iznosa.

Ako u roku od 90 dana od dana preuzimanja robe obavijesti trgovca o nesaobraznosti robe, imate pravo da po svom izboru zahtijevate opravku, zamjenu, umanjenje cijene ili raskid ugovora uz povraćaj plaćenog iznosa.

DRUGI KORAK

Obratite se inspekciji

Ako Vam trgovac ne odgovori na prigovor u roku od osam dana, ili Vam odbije prigovor, možete podnijeti zahtjev za zaštitu potrošačkih prava (pošalji žalbu) organu uprave nadležnom za inspekcijski nadzor – Upravi za inspekcijske poslove.

Pored upravnih mjera utvrđenih zakonom kojim se uređuje inspekcijski nadzor, nadležni inspektor će rješenjem narediti trgovcu otklanjanje utvrđene nepravilnosti, odrediti rok u kojem se nepravilnost mora otkloniti, i kazniti ga propisanom novčanom kaznom za učinjeni prekršaj, ako u toku inspekcijskog nadzora utvrdi da:

  • u prodajnom objektu nije istakao obavještenje ili na drugi način nije obavijestio potrošača o načinu i mjestu podnošenja prigovora u skladu sa zakonom;
  • ne vodi i ne čuva evidenciju prigovora potrošača u skladu sa zakonom;
  • nije prisutno lice ovlašćeno za primanje prigovora u skladu sa zakonom;
  • nije odgovorio u propisanom roku i na propisani način na prigovor potrošača ili nije izdao pisanu potvrdu o prijemu prigovora propisane sadržine.

Ako nadležni inspektor, postupajući po Vašoj žalbi, neposrednim uvidom i/ili sprovođenjem drugih propisanih radnji, bez uključivanja stručnih lica i organizacija, može da utvrdi da se radi o povredi potrošačkih prava, a naročito prava koja se odnose na cijenu, saobraznost proizvoda ugovoru, garanciju, štetu na proizvodu datom na popravku, nepoštene ugovorne odredbe i nepoštene poslovne prakse, preduzeće mjere u skladu sa zakonom i narediti trgovcu da postupi po prigovoru u skladu sa zakonom.

Kada se u postupku po Vašoj žalbi ne može utvrditi povreda prava koja se odnose na saobraznost proizvoda, garanciju i štetu na proizvodu datom na popravku, povreda tih prava može se dokazivati vještačenjem nadležnih stručnih organizacija ili angažovanjem ovlašćenog sudskog vještaka.

Ako nadležni inspektor, na osnovu pomenutih sprovedenih radnji, nije u mogućnosti da utvrdi da se radi o povredi prava potrošača iz Zakona o zaštiti potrošača, ili ako utvrdi da se ne radi o povredi prava potrošača iz pomenutog zakona, o tome će donijeti rješenje i uputiće Vas da zaštitu svojih prava možete tražiti u sudskom ili, ako su za to ispunjeni uslovi predviđeni zakonom, u vansudskom postupku.

TREĆI KORAK

Odbor za vansudsko rješavanje sporova potrošača

Privredna komora CG

ČETVRTI KORAK

Sudska zaštita

Ukoliko ne riješite problem, predstoji Vam sudska zaštita.